Crna ekonomija i crno društvo

Bulatović, Aleksandra and Pavićević, Olivera (2021) Crna ekonomija i crno društvo. Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd. ISBN 978-86-80484-61-7

[img] Text
Crna ekonomija i ceno drustvo sa korekcijama. Pavicevic 2021.pdf - Published Version
Available under License Creative Commons Attribution Non-commercial No Derivatives.

Download (1MB)

Abstract

Čoveka i društvo oblikuju iste snage koje oblikuju i kriminalitet. Društvene vrednosti i dobra čine temelj poretka na kojima se zasniva društvena zajednica, a njihova zaštita se obezbeđuje putem normi i sankcija. Ugrožavanje postojećih društvenih odnosa, vrednosti i značenja, kršenjem normi, pokreće društvenu reakciju da se to ugrožavanje spreči i suzbije. Ovo reagovanje se posebno intenzivira kada se narušavanjem normi ugrožavaju temeljne društvene vrednosti. Visok stepen saglasnosti u društvu o ugrožavanju vrednosti prihvaćenih u nekoj društvenoj sredini, društvenoj grupi ili društvu u celini, tradicionalno je osnov za formiranje krivičnog prava čije norme, u savremenim društvima, određuju koje ponašanje odstupa od tih vrednosti. Nepoželjno i negativno ponašanje sa stanovišta određenih opšteprihvaćenih vrednosti i normi u društvu predstavlja društveno neprihvatljivo ponašanje pripadnika društva koji nazivamo „kriminalitet”. Kriminalitet je pojava koja se tradicionalno definiše (u odnosu na objekat povrede ili ugrožavanja) kao protivpravni akt, usled čega društvo pribegava regulaciji shodno utvrđenoj meri štetnosti radnje, tj. stepenu ugrožavanja društvenog poretka i društvenih vrednosti. Kriminalitet formira brojne entitete koje ljudi kognitivno i lingvistički konstruišu, te na osnovu toga prepoznaju. Kako stvarnost određuje sve društvene konstrukte, ontološka realnost predstavlja osnovu za naše razumevanje i ocenjivanje svakog društvenog konstrukta. U mnoštvu pojavnosti u društvenoj sferi kriminalitet se izdvaja zbog velikog uticaja koje „ponašanje drugih ima na oblikovanje našeg ponašanja i mišljenja”. Pošto razumevanje jednog koncepta počiva na identifikaciji tom konceptu specifičnog formalizma i objektivizma, pitanje definisanja neke štetne društvene pojave ima vrlo važne implikacije na način na koji se ona objašnjava i na korake koje preduzimamo kao društvo da je sprečimo ili kontrolišemo. Teorije predstavljaju nezaobilazno sredstvo u načinu na koji utvrđujemo činjenice. Fenomenološka slika kriminala stalno se menja. Uvid o fenomenu počiva na prethodnom utvrđivanju njegove suštine. U finalnoj instanci, definisanje pojma nekog fenomena stoji u funkciji sa njegovim osnovnim svojstvom koje se određuje. Kako se kriminal objektivno određuje kao društveni fenomen, uvidi o onom što je Richard Quinney formulisao kao „društvena stvarnost kriminaliteta”, podstakli su formiranje kriminologije kao naučne discipline koja se bavi proučavanjem kriminaliteta. Koncept mogućeg i poželjnog povezivanja ljudi u različitim oblastima društvene prakse u kontekstu uticaja globalizacije na kriminalitet manifestuje se kao transnacionalni kriminal, dok međunarodna zajednica, koja je postala nezaobilazan referentan pojam u kontekstu dinamike političkog i ekonomskog sistema, figurira na isti način i u domenu pojavnosti kriminaliteta koji sada prevazilazi međunarodne granice i ugrožava pravne sisteme. Francuski teoretičar Raymond Aron raspravljajući o fenomenu međunarodne zajednice, u kontekstu njenog konceptualnog određenja ističe da on obuhvata celinu u kojoj se nalaze međudržavni sistem, globalno tržište i ekonomija, te transnacionalni i nadnacionalni fenomeni. Radovan Vukadinović određuje međunarodnu zajednicu kao središnju kategoriju svih teorijskih analiza međunarodnih odnosa, a, istovremeno, taj termin je sve prisutniji i u praksi međunarodnog političkog života. Tešnja društvena povezanost i međuzavisnost širi krug delatnosti koje postaju transnacionalne. Transnacionalizaciju organizovanog kriminala prati povećan interes za proučavanje organizovanog kriminaliteta kao kategorije kriminala koja preovlađuje među modalitetima transnacionalnog kriminaliteta. Pošto je organizovani kriminal suštinski konceptualna, a ne pravna kategorija, politički kontekst utiče na njegovo određenje. Uloga i značaj koje organizovani kriminalitet ima u društvu definisani su društvenim ambijentom i uzrocima nastanka ovog oblika društveno neprihvatljivog ponašanja, pa se terminom „organizovani kriminal” nazivaju veoma različiti vidovi kriminalne aktivnosti. Kako među teoretičarima ne samo da nema jednoznačnog razumevanja, već ima vrlo malo konsenzusa o konstitutivnim elementima fenomenologije organizovanog kriminaliteta, u literaturi opstaju različita tumačenja i razumevanje koncepta organizovanog kriminala. Izvor teorijskih razmimoilaženja u definisanju pojma organizovanog kriminala jeste u tome što je organizovani kriminalitet, kako navodi Đorđe Ignjatović, „kriminološki, a ne krivično–pravni pojam, osobena kombinacija više kažnjivih ponašanja koja pod određenim uslovima prerastaju u specifičan tip kriminaliteta visokog stepena opasnosti po društvo”. Izvesno je da je organizovani kriminal dinamična pojava, koja se kontinuirano prilagođava i javlja u novim konfiguracijama koje prevazilaze kulturne, socijalne, lingvističke i geografske granice, odn. da se ispoljava i kao transnacionalan fenomen. Takođe, šteta koju organizovani kriminal nanosi društvu ima višestruke dimenzije, koje zauzimaju spektar između direktnih i opipljivih posledica kao što je fizička povreda do apstraktnog uticaja na život u zajednici narušavanjem strukture veza u društvu putem korupcije. Pošto transnacionalnost čini uticaj organizovanog kriminala na društvo potencijalno naročito destruktivnim, društvena opasnost koja preti od njega se ocenjuje u najvišem stepenu. Zbog toga je borba protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, u globalnim okvirima, postala prioritet u borbi protiv kriminala uopšte, kako na represivnom tako i na preventivnom planu. Savremeno shvatanje bezbednosti proširuje svoj objekt izvan tradicionalnog shvatanja tako da se danas bezbednost razmatra ne samo u smislu ugrožavanja države već se ugrožavanje društva posmatra kao nekonvencionalna, tzv. „meka” bezbednosna pretnja. Takvo razumevanje uzročnosti i funkcionisanja transnacionalnog kriminala kao pojave koja ugrožava društvo uključuje i razmatranje bezbednosnog aspekta. Radikalne promene bezbednosnih potreba provociraju metode borbe protiv organizovanog kriminala koji ih sve više koncentrišu u vrlo uzak spektar represivnih odgovora. Pošto represivno delovanje, u načelu, veoma ozbiljno ugrožava sferu ljudskih prava u smislu tradicionalno prihvaćenih kriterijuma ljudskih prava, razmatranje posledica sa stanovišta proporcionalnosti, odnosno, odmeravanje količine odricanja od tradicionalnih građanskih sloboda koje može biti opravdano u borbi protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, nezaobilazan je element savremene politike u tom domenu u društvima utemeljenim na vrednostima i pravima definisanim demokratskom tradicijom. Celinu razmatranja uspešnosti politike borbe protiv transnacinoalnog organizovanog kriminala moguće je uspostaviti samo evaluacijom posledica koje politika suprotstavljanja organizovanom kriminalu proizvodi u sferi zaštite dominiona, odnosno kompozitnog korpusa ljudskih i građanskih prava zahvaćenih kroz kategorije i institucije demokratskog političkog sistema.

Item Type: Book
Subjects: H Social Sciences > H Social Sciences (General)
Depositing User: iksi iksi
Date Deposited: 11 Jan 2022 13:46
Last Modified: 20 Dec 2023 20:40
URI: http://institutecsr.iksi.ac.rs/id/eprint/76

Actions (login required)

View Item View Item